Tokom izgradnje starog hotela „Avalaˮ, krajem 30-tih godina prošlog vijeka, pronađeni su dijelovi rimske gradske vile –Villa urbana, a u njenoj osnovi i antički mozaik za koji se pretpostavlja da datira iz II vijeka nove ere. Pronalazak ovog mozaika predstavljao je veoma značajno arheološko otkriće, koje ne samo što svjedoči o kontinuitetu i načinu života na tlu Budve u Rimskom periodu, već predstavlja značajan i rijedak primjerak mozaika sa figuralnim predstavama iz perioda ranog Rimskog carstva na prostoru Crne Gore i istočne obale Jadrana. Mozaik je rađen tehnikom opus tessellatum, što znači da su se pri njegovoj izradi koristile krupnije i nedovoljno precizno sječene kockice kamena veličine 1 cm2. Osnova mozaika je rađena bijelim teserama, odnosno kockicama bijele boje, dok su figure morskih stvorenja rađene crnim, a u slučaju delfina, teserama crvene boje.Po svojim stilskim karakteristikama, tehnici i figuralnim predstavama podsjeća na podni mozaik iz rimskog kupatila iz antičke Ostije u Italiji. Figuralne predstave koje se jasno uočavaju na samom mozaiku su delfin i morska čudovišta, što ukazuje na pretpostavku da je na kompletnom mozaiku predstavljena scena trijumfa boga Neptuna, međutim ovu pretpostavku je u sadašnjem trenutku gotovo nemoguće dokazati s obzirom na činjenicu da centralni dio mozaika i pojedine figure na njemu nisu u potpunosti očuvane.
Prvi konzervatorski radovi na rimskom mozaiku izvedeni su davne 1986. godine, pod rukovodstvom prof. Vladimira Rašića, konzervatora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture tadašnje SFR Jugoslavije. Tom prilikom mozaik je u fragmentima podignut sa lokaliteta, prebačen na drvene ploče i uskladišten. Nakon toga, mozaik je više puta mijenjao lokaciju.
Nakon 28 godina od podizanja mozaika, 2014. godine, prvi put se sistematski pristupilo njegovoj konzervaciji. Na fragmente mozaika postavljene su nove poleđine od hidrauličnog krečnog i sintetičkog epoksidnog maltera, što je mozaiku obezbijedilo strukturalnu stabilnost. Nakon toga, fragmenti su lijepljeni na panoe od aluminijumskog saća. Ovakva kompozitna podloga omogućava grupisanje više fragmenata u jednu cjelinu, što olakšava njegovo skladištenje i manipulaciju, a obezbjeđuje i bolju čitljvost mozaičke predstave. Tokom ovog projekta korišćena je najmodernija tehnologija u konzervaciji mozaika. Vodilo se računa da cjeline ne budu prevelike težine, kako bi se olakšala manipulacija, a svi upotrijebljeni materijali su reverzibilni.
U projektu su učestvovali Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, Centralni institut za konzervaciju u Beogradu, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd i JU Muzeji i galerije Budve. Od originalnih cca 70 m2 mozaika, do danas je sačuvano približno 37m2. Radovi na konzervaciji trajali su 120 dana, u periodu od marta do avgusta 2014.
Nakon konzervacije, Antički mozaik je bio izložen u crkvi Santa Marija in Punta, dok je sada trajno izložen u lapidarijumu Muzeja grada Budve.