U organizaciji JU Muzeji i galerije Budve u utorak, 18. oktobra 2022. godine, u 19 časova, u Spomen-domu „Crvena komuna” u Petrovcu otvorena je izložba skulptura Oblikovanje misli akademske vajarke Ine Martinović. Kustoskinja izložbe je mr Milijana Istijanović. Izložbu je zvanično otvorio mr filmske i tv režije Goran Bjelanović: 
„Za naročito vedre noći što su mrlje od zvijezda svjetlucavije i zanosnije meni sve jasnije biva da to i nijesu zvijezde već moja odlebdjela misao, moj san o nedodirljivosti ljepote ovoga svijeta. Negdje pod površinom, iz potaje, mi se ipak događa pouzdano saznanje o logici svemirskih trajektorija, izatkanih koliko da se nesvakidašnje duše do sita ispričaju, makar se nikad ne susrele. Tako Gabrijel Garsija Markes kaže: Ne postoji vrijeme, već samo beskonačni niz trenutaka povlaštenih da se događaju. Suočen sa izložbom Ine Martinović uočavam materijalizovane isječke vremena čiji niz je Ina zaustavila koliko da ih uokviri vječnost, da nikad i nipošto ne uminu. U početku bijaše riječ, a s njom i pero i ruka. No, ovo nije ni pero ni ruka prapočetka, ovo je riječ poetike, savršene harmonije između ideje umjetnika i njenog postvarenja. Pa šta ako je pero smalaksalo, ako nikada više ni propisati neće? Ono je ipak tu da u svojoj savršenoj istrošenosti čuva ono najljepše što je povjerilo papiru, ljudima ili Tvorcu – peru je sasvim svejedno. Pa šta ako denjak pisama povezan vrpcom tek da svakom bude jasno da nikada nikome neće biti poslata niti će ih ruka otvoriti niti sagledati oko? Više sam nego siguran da čuvaju najtananiju misao o ljubavi prema svijetu, opažajnom opusu Ininog stvaralačkog Etosa u kojem se kao na karuselu smjenjuju i ljudi i stvari i bića. Ljubav kakva se ne može drugačije iskazati do uvjerljivim rješenjima Ininog vajarskog genija. Ne znam kako to vama, ali meni se makar čini da u čitavoj ovoj postavci treperi neka tiha tuga, neka žal za prošlim poetičnijim i boljim. Kao da se Ina na jednoj od spominjanih trajektorija susrela sa Borom Stankovićem koliko da upije šapat : „Staro, staro mi dajte, ono što miriše na suv bosiljak i što tako slatko pada, pada i greje srce”. Baratati sa tako grubim materijalima, a izazvati stakato najnežnijih i najpoetičnijih emocija može samo umjetnik nesvakidašnjeg, malo je reći velikog formata, koji Ina ovom izložbom potvrđuje i ako se nalazi na samom početku, potpuno sam siguran – blistave karijere.”