More

25/02/2020 to 01/04/2020 19:00

Spomen dom „Crvena komuna”

Obala 111, Petrovac

+382 33 402 877

Veze Paštrovića sa ruskim dvorom započete su u prvoj polovini XVIII vijeka i trajale su sve do revolucije u Rusiji 1917. godine. Ruski dvor je intenzivno materijalno pomagao paštrovske manastire Praskvicu i Reževiće. Zahvaljujući ruskoj pomoći, ova dva manastira nisu samo  duhovni već i prosvetiteljski i politički centri, u kojima se kristalisao i rastao nacionalni duh.

Prvu pomoć iz Rusije manastir Praskvica dobio je od čuvenog Hercegovca Save Vladislavića, savjetnika cara Petra Velikog i diplomate Ruskog carstva. Manastir je 1733. godine dobio osam paketa crkvenih knjiga, ukupno 32 knjige sa jednim jevanđeljem okovanim srebrom i pozlaćenim. Arhimandrit manastira Praskvica Sava Ljubiša bio je veliki privrženik ruskog naroda, cijeli životni vijek proveo je u borbi za narodne interese. Prilikom prve posjete Save Ljubiše Rusiji, Carica Katarina II odredila je godišnju pomoć manastiru Praskvica u iznosu od sto zlatnih cekina. Gramatu je potpisao knez Potemkin u Mogilevu 22. aprila 1783. godine. Maja mjeseca 1798. godine Sava Ljubiša drugi put putuje u Rusiju, u diplomatsku misiju na koju ga je poslao mitropolit Petar I Petrović. Njegova misija je da upozna cara Pavla sa projektom za stvaranje ,,Kraljevine Stare Raške″. Po predviđanju da bi ta država mogla dizati vojsku od 200.000 ljudi, a ona bi morala obuhvatiti dva miliona ljudi. Tom prilikom car Pavle, povisio je novčanu pomoć manastiru Praskvica na sto pedeset zlatnih cekina godišnje. Gramata je izdata u gradu Gatčina 30. avgusta 1798. godine. Ovaj dokument prati i pismo ovjereno carskim pečatom, poslato par mjeseci kasnije, kojim se arhimandritu praskvičkom Savi Ljubiši, daruju kompleti bogoslužbenih knjiga. Istom prilikom arhimandrit je na poklon dobio krst, diskos i putir, koji se i danas čuvaju u riznici manastira Praskvica. Paštrovski kaluđeri Sinesije Davidović i Josif Mitrović obnovili su 1856. godine Crkvu Svetog Nikole prilozima Paštrovića i ruskim darovima. Pri manastiru u kući zvanoj ,,Kulica″, radila je narodna škola u kojoj je Sava Ljubiša podučavao i Vasilija Ljubišu, u monaštvu Visariona Ljubišu. Zahvaljujući ruskoj novčanoj pomoći manastiru Praskvica, Visarion je nastavio školovanje u Šibeniku u Pravoslavnoj klerikalnoj školi. Za brojne uspjehe koje je postigao u svom radu, ruski car Aleksandar III odlikovao ga je ordenom knjaza Vladimira trećeg reda. Novčana pomoć redovno je stizala u Praskvicu do 1879. godine kada je Ruski dvor doznao da se država miješa u upravljanje manastirom. Arhimandrit Vasilije Perazić uspio je da izmoli sinod i od 1890. godine pomoć je ponovo pristizala u manastir sve do svrgavanja dinastije Romanov.

Od vremena cetinjskog mitropolita Vasilija Petrovića manastir Reževići i ostali bokeški manastiri dobijaju izdašnu moralnu i materijalnu pomoć iz Rusije. Mitropolit Vasilije Petrović uključio je arhimandrita manastira Reževići Nikodima Vukovića u sastav delegacije koja je posjetila Rusiju 1748. godine. Nikodim se iz Rusije vratio sa bogatim prilozima i sa stotinu dukata gotovine, sa kojom je podigao crkvu posvećenu Svetoj Trojici, a koja je potpuno dovršena od strane Dimitrija Perazića 1814. godine. Manastir je 1785. godine poharan od  Mahmut-paše Bušatlije, a 1812. godine od francuske vojske. Arhimandrit Dimitrije Perazić značajno će unaprijediti veze sa Rusijom i isposlovaće da manastir dobija redovnu novčanu pomoć od ruskog dvora. Nakon trećeg povratka iz Rusije Dimitrije će se u rodni kraj vratiti sa bogatim prilozima. Od tog novca sagradio je veliku školsku zgradu, a na Rijeci Reževići podigao jedan mlin čiji su prihodi služili za održavanje pomenute škole. Uz redovnu godišnju pomoć, manastir je dobijao na dar bogoslužbene predmete. Dimitrije Perazić je jedan dio crkvenih knjiga predao manastiru Gradište. Poslednju pomoć u boslužbenim predmetima iz Rusije manastir je primio od carice Marije Aleksandrovne preko ruskog konzula u Dubrovniku Konstantina Petkovića 1858. godine.

Brojne ruske ikone i bogoslužbeni predmeti iz XVIII i XIX vijeka, čuvaju se u manastirima Praskvica, Reževići i spomen domu „Reževići″. Oni predstvaljaju svjedočanstvo intenzivnih i bliskih kulturnih veza Paštrovića i Rusije.

 

mr Marko Janketić, autor izložbe