Izložba „Depths” umjetnice Ivane Bjelice

Tekst iz kataloga:

„Likovni ciklus „Dubine” Ivane Bjelice, predstavlja kako nastavak, tako i paralelni umjetnički proces sa ciklusima „Širine” i „Visine”, preko kojih umjetnica, već duže vrijeme, ispitujući i istražujući sebe, kroz doživljaj prirode i vidljivog oko sebe, stvara osoben, autentični svijet, svijet slike kao autonomnog sistema u kojoj se materijalno rastapa i ponovo stapa sa duhovnim na relaciji svijest-podsvijest-nadsvijest. Jer, kako osjećamo i znamo, dubina kao u „Svetom trojstvu”, ne može bez širine, a ni visina bez dubine i dodira dna u najširem odskoku. U potrazi za materijalizacijom ideje dubine, Bjelica nam kroz pejzažni vizuelni doživljaj otkriva svu tajnovitost simbolike vode, njena moguća značenja i suštinske osobenosti, bilo da je riječ o moru, jezeru ili okeanu, u kojima prepoznajemo paradigmu koju sami, kao bića satkana većinski od vode, nosimo i pronosimo kroz život. Jer, kako znamo, voda je ta koja pamti, pročišćuje, spira, iscjeljuje i uznosi ka Novom životu, kao izvoru same suštine. Kao ljudski život obuzet raznim psihološkim previranjima, od rođenja pa do tjelesnog nestajanja, voda u Ivaninim djelima nas podsjeća i u nama budi usnule emocije, jer, čas miruje u morskim „bonacama”, čas se uzdiže do najvećih okeanskih, nazarenskih visina, čas se razbija o stijene u svoj razarajućoj
žestini, čas se povlači osekom ili sve nadvladava plimom, čas svjetluca u najčarobnijim srebrnastim ili zlatkastim odsjajima prenoseći nam kosmička ogledanja neba, zvijezda, Sunca i Mjeseca… Povučena inspirativnom snagom istinske kreacije koja kao da je utkana u svaki atom njenog bića, Ivana Bjelica rijetkim talentom materijalizuje ideju (od prepoznatljive figuracije u ciklusu
„Mediterraneo” do apstrakcije) uspijevajući da postigne skoro renesansno skladan odnos linije i boje, prostora i kompozicije, valerske dinamike najčešće monohromnih odnosa boje, svjetlosti i sjenke… Njene slike dišu lirskom emotivnom snagom, kroz usklađen, precizan, potez, pokatkad preplavljen snažnom unutarnjom ekspresijom, a katkad harmoničnim meditativnim mirom kojim dotiče frekvencu tajnovite metafizičke dubine srca. I, upravo ta i takva dubina, oplemenjena duhom ljubavi i dobrote, širinom i visinom dodiruje umom skoro nepojmljivu estetiku ljepote, kao skrivene datosti koja najčvršće uliva nadu u svjetlošću prožeto humano izbavljenje i duhovno ozdravljenje. Nadu koju nam, kroz umjetnost, prenose jedino odabrani, a jedna od njih je, sigurni smo, kako to i ova izložba pokazuje, Ivana Bjelica.”

mr Lucija Đurašković, istoričar umjetnosti