More
30/08/2023 to 14/09/2023
Spomen dom „Crvena komuna”
Obala 111, Petrovac
+382 33 402 877
…„U širokom dijapazonu likovnih sadržaja, ikona bez sumnje predstavlja nešto posebno. Na našem prostoru ikona je već dugo prisutna i prema njoj postoji određeni stav, u duhovnom, tradicionalnom i kulturološkom smislu. Preko slavske ikone Srbi vekovima imaju jedinstven odnos prema ovoj vrednosti, pa je utoliko i danas, bliža i značajnija nego kod mnogih drugih. Poznato je da je ikona jedna sasvim specifična slikarska disciplina, da podrazumeva izvesnu strogost, odnosno pravila koja se moraju poštovati, pa se neretko postavlja pitanje, koliko tu ima mesta za slobodu autora i njegovu individualnost i lični izraz. Treba reći da i u ovoj oblasti slikarstva i te kako ima mogućnosti za prepoznatljiv likovni rukopis u mnogim segmentima, što potvrđuje i ova jedinstvena izložba. Stari, srednjovekovni, vizantijski i naši majstori nisu bili opterećeni potrebom da stvore nešto novo i originalno po svaku cenu (danas je to imperativ). Podsećam, nisu ni potpisivali svoja dela, a uspevali su da u okviru poštovanja strogih pravila (kanona) postignu ostvarenja za sva vremena. Ikona se ne bavi prolaznim vrednostima ovoga sveta, onim što mi nazivamo realnošću, ikona razmatra
univerzalna, kosmička pitanja, bavi se večnošću. U postizanju toga cilja koriste se izvesni likovni elementi kao što su forma, boja, svetlost, harmonija. Ikone su slavljene i obožavane, ali i spaljivane i uništavane, međutim ikona je opstala do naših dana, kao moćan religiozni sadržaj i umetnički i kulturni fenomen. Pred ikonom se ljudi mole, pred svetim likovima traže mir, utehu i nadahnuće, ali se i dive lepoti i složenim poukama i značenjima koje one nose. Pred nama su već potvrđeni autori u različitim oblastima likovnog stvaralaštva, u nameri da pokažu da u svom traganju za lepotom i autentičnim likovnim doživljajem, u ikonopisu nalaze ono čega nema u drugim disciplinama, nešto duboko duhovno, metafizičko i transcendentalno. Svih četvoro ovde prisutnih slikara su već u toku školovanja imali prilike da se u većoj ili manjoj meri susretnu sa osnovnim vrednostima ikonopisa, sa njegovim tehničkim i tehnološkim karakteristikama, a zatim da prepoznaju i osete sve duboke i snažne vrednosti ove discipline. Troje od ovih četvoro autora imam sreću da pratim od njihovih prvih likovnih koraka i da svedočim da se radi o izuzetnim stvaraocima koji su potpuno predani poslu kojim se bave.
Maja Đurović je svojim mozaičkim ikonama već stekla reputaciju i brojna priznanja. Njeni mozaici imaju ishodište u najboljoj vizantijskoj tradiciji. Maja suvereno vlada ovom tehnikom, koja sama po sebi, kao materijal u kome radi, upućuje na monumentalno i vanvremensko. Tonska i koloristička uravnoteženost likova dopunjena je finim ritmom i artikulacijom kamenih kockica.
Borisa Petronića odlikuje preciznost, prefinjenost i perfekcionizam, stilska izražajnost i tehničko savršenstvo. Njegov likovni izraz je sažet i oslobođen suvišnih detalja. Lazurnim tonovima na svojim ikonama, Boris postiže efekte magične svetlosti. Njegovo poimanje estetike ikonopisa upućuje na paralelu sa ikonama Andreja Rubljova.
Na ikonama Slađane Marinković srećemo nežan i poetičan izraz kao i lirsku prirodu autorke. Njene ikone otkrivaju specifičnu svetlost, čemu doprinosi prigušen intenzitet boje. Slađana kombinuje razne teksture, boje nanosi špahtlom ili četkom, koristeći i lazurne poteze. Slađanine ikone su harmonične i nose izvesnu muzikalnost u molskim tonalitetima.
Vladimir Sekulić u svom radu koristi različite materijale uključujući i pozlatu, što je dosta zahtevan i delikatan postupak. Koristi pigmente i jajčanu temperu u stilu starih majstora. Na njegovim ikonama je jasno vidljiv razigran crtež, sigurna ruka i bogat, živi kolorit. Slikarski postupak Vladimira Sekulića, od početnog crteža do završnih finesa graniči se sa virtuoznošću. Bilo bi dobro u ova smutna vremena da nas ozari mir i lepota ovih ikona i navedu nas na razmišljanje o smislu života i o lepom u nama.”…
Autor teksta Vučina Burić, istoričar umjetnosti