Izložba skulptura „Dodir samoće” akademskog vajara Marka Đurovića

„Ciklus „Dodir samoće” sastoji se od četrnaest skulptura u kombinovanoj tehnici,
nastalih u periodu poslije teških životnih događaja koji imaju snažan uticaj i potresaju čovjeka.
Proces stvaranja bilo kojeg umjetničkog djela vezan je za samoću. U tim trenucima svu gorčinu
i tugu umjetnik pretvori u energiju koja je neophodna za stvaralaštvo. Marko poput prirode,
koja iz zgarišta stvara nove izdanke sa najljepšim pupoljcima, uspijeva da svoju nedaću i bol
pretoči u umjetnička djela. U njegovim djelima možemo osjetiti jačinu potresa koji su u njemu
izazvali teški životni trenuci. Njegove skulpture su poput velikog praska, koji je iz velike
destrukcije i uništenja stvorio nove svjetove, koje možemo vidjeti na noćnom nebu kako
svjetlucaju čarobnom svjetlošću. Markove skulpture u svom arhaičnom crnilu u sebi nose oblike
sfera, prelijepih i raznolikih, baš kao nebeska tijela u univerzumu. One predstavljaju onaj
pupoljak koji priroda stvara u zgarištu. Ti idealni i prečisti oblici nisu slučajno smješteni u ovom
zgarištu koje predstavlja nedaću koja ga je zadesila. One simbolizuju svjetlost na kraju tunela.
Veza između ovih oblika je dodir, mala nit, koja dijeli radost i tugu, život i smrt. Nit koja daje
vjeru, u ono bolje što dolazi i motiviše čovjeka. Marko na veoma promišljen način koristi vezu
između svjetlosti i tame, u cilju ostvarivanja veoma originalne skulpturalne poetike. U njegovim
radovima crna, nagorjela stabla, odražavaju energičnu snagu, snagu kojom Marko poput Sizifa
penje svoju kuglu kao kamen prema vrhu.”

Saša Radišić, akademski vajar i viši kustos