Izložba “Vrtlog” Elene Baglay Nikolić

Ja imam svoj tajni roman sa štampanim materijalima i tehnikama grattage. Sa
jednodnevnim​ reklamama, kladioničarskim​ tabelama, sa ženskim časopisima (koje ne
čitam, a koji imaju tako lijepe stranice). A ima još i predizbornih letaka! Štampa​ je
luksuzna, a​ papir je visokog kvaliteta. Kutije​ od kesica čaja i ženskih hulahopki, flajeri za
ekskurzije i letki iz supermarketa. Svi ovi​ čarobni dezeni,​ obojeni​ ​ fontovi različitih
veličina, nasumične riječi i fotografije, izazivaju želju da se​ sve to iseče makazama,
pomiješa i upotrebi kao materijal za sliku. Ono što bi trebalo da nestane u kontejnerima
za smeće, osuđeno na kratak život, mijenja se i​ ponovo rađa u novom kvalitetu i ponovo
počinje da kruži u urbanom vihoru. Riječ postaje dio slike, poput ukrasa, dezen se
pretvara u​ potez kičice. Ovo je na svoj način​ magija, uvijena u neku vrstu rebusa, koju
ostavljam gledaocu da​ riješi. U njemu ja formiram poruku za buducnost, brisem sve ne
nuzno i ispunjavam smislom.

I own a secret book with all the printed material and grattage technique. There are
everyday adds, sports betting lists, lady’s magazines (though, I don’t read them but the
aesthetics is wonderful!). I even have electoral flyers! The print is expensive and the
paper of high quality. Tea bag packages, nylon socks, wraps, day-trip leaflets and
supermarket flyers. All these magical patterns, various colorful fonts, random words and
photos make me want to grab scissors, cut them all and mix up into a painting material.
The material with a very short life span otherwise heading to the garbage is transformed
and reborn with a new quality and starts its journey in an urban whirlpool. Words i.e.
decoration, become an integral part of painting , a pattern – a brush is a stroke. This
procedure has magic of its own and is written as a Scrabble for a viewer to play. It is the
message to the future in which I omit all things unnecessary and make everything
meaningful.

 

Elena Baglay Nikolić