More

09/07/2021 to 15/10/2021

Spomen dom „Crvena komuna”

Obala 111, Petrovac

+382 33 402 877

Bijenale katalog / Binennal catalogue

 

V MEĐUNARODNI BIJENALE AKTA

 

Planirana za 2020. ova manifestacija је, usled pandemije Kovid-19 iste godine odložena na neodređeno vreme. Takav stav, poznato je svima koji učestvuju u kulturnom životu svoje zemlje, proistekao je iz mera koje su preduzete da se zaustavi ili ublaži širenje ove planetarne pošasti. To je značilo suspendovati sve javne manifestacije u oblasti umetnosti, kulture, sporta i druge aktivnosti koje su podrazumevale javna okupljanja. Posle više od godinu dana dramatičnih previranja i tragičnih ishoda javni život je, u svim delovima sveta, ušao u tokove obnove i evo, pred nama je sada, jedna izuzetna smotra – Međunarodni bijenale akta. Na naše zadovoljstvo ona je ovde posvećena jednom od najčešćih motiva u likovnom i vizuelnom stvaralaštvu. Organizatori manifestacije, JU Muzeji i galerije Budve, spremno otvaraju izložbeni prostor galerije Marko Krstov Gregović, spomen-doma Crvena komuna u Petrovcu i time peti put  potvrđuju njenu međunarodnu reputaciju.

Autori, čija dela vidimo na ovoj smotri, svojim stvaralaštvom opravdavaju značaj svog prisustva i daju reprezentativnost Bijenalu, koji na aktuelnoj međunarodnoj umetničkoj sceni, na najbolji način promoviše temu akta u umetnosti slikarstva, vajarstva, crteža, grafike, fotografije i proširenih medija i videa. U današnjim složenim prilikama, organizator je uspeo da ovde okupi 78 autora iz 20 zemalja sa četiri kontinenta. Verujemo, kao i naši domaćini, da bi broj učesnika bio mnogo veći da pandemija Kovid-19 nije poremetila tok prijava koje su dolazile iz celog sveta. Razumljivo je da je najviše učesnika Bijenala, sa 25 autora, iz Crne Gore. Za njima sledi 13 umetnika iz Srbije, 9 iz Slovenije, 4 iz Bosne i Hercegovine i 5 iz Rusije. Troje učesnika je iz Nemačke. Severnu Makedoniju, Hrvatsku, Italiju, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije predstavljaju na ovoj smotri po dva umetnika. Pored umetnika iz navedenih zemalja na Bijenalu učestvuju po jedan autor iz Egipta, Indije, Danske, Poljske, Ukrajine, Holandije, Kanade, Rumunije, Portugalije i Meksika. Dela predstavljenih autora iz svih ovih zemalja pružaju uvid o tokovima na aktuelnoj umetničkoj sceni u svetu. Izloženi eksponati su autentični svedoci na ovoj manifestaciji i u tom svojstvu validno predstavljaju stvaralačke klime u kojoj se ogleda raznolikost stvaralačkih i stilskih orijentacija autora. Sva dela su nastala pre pandemije i njihova umetnička ekspozicija je iz samosvojne duhovne i estetičke konstelacije. Kreativna osobenost dela, pored savremenih inovativnih promišljanja, obuhvata i tradicionalne tehnike i umetničke stavove, ali i one koji su profilisani i afirmisani na kraju prošlog i početkom ovog veka. Time na odgovarajući način daje ulogu tradicionalnog na ovoj smotri. Dela stvorena na tradicionalnim premisama ovde su prezentovana u inovativnom obliku koja su proistekla iz najboljih iskustava prošlih epoha i oblikovana pod uticajem moderne. Stvaralački milje je otuda živa realnost i u velikom broju dela inspirativno polazište i relevantna podloga. Savremena umetnička praksa putem svojih postupaka značajno je uticala na oblikovni iskaz stvorenih dela i postala dominantan stvaralački ambijent u novom dobu. Iz tradicionalne optike umetnost je ušla u novu realnost koja će kao temeljna poetika savremenog proizvesti bogatu lepezu kreativnih iskaza. To je, naravno, bio zakonomerni tok umetničkog razvoja. Ovom manifestacijom dobili smo mogućnost da sagledamo značenjske slojeve izloženih dela, kako one iz tradicionalističkog korpusa tako i onih koji ishode iz savremene prakse. Očigledno je da su sada pred nama respektabilna ostvarenja likovne ili vizuelne umetnosti. Ova smotra je pokazala da je savremena umetnička praksa složena paleta koja ukazuje na kvalitetan dualitet različitosti. Bijenale nam predočava da dijalog o duhu stvaranja i estetici umetničkog iskaza, započete s kraja prošlog i početkom ovog veka, i danas traje. Rasprave su značajno doprinele unapređenju savremene umetničke scene jer je protok novih ideja osvežio stvaralačko promišljanje umetnika. Radikalno preispitivanje pojmova i principa na kojima je zasnivano umetničko stvaralaštvo pozitivno se odrazilo na kreativni izbor autora. Iznošeni stavovi ticali su se umetničkog dela i estetike likovnosti u mediju slikarastva, vajarstva, crteža i grafike. Sa istim ciljem postupak je primenjen na fotografiju, proširene medije i video… Pretežno mišljenje je zastupalo stav da savremenoj umetnosti pripadaju ona dela koja poseduju svojstva aktuelnog stvaralaštva. Oni nisu doticali dela, stvorena u sadašnjoj praksi, jer se podrazumevalo da imaju današnji značaj, računajući, svakako i ona koja su nastala juče. Ali su smatrali da savremena likovna umetnost, kao i vizuelna, treba da počivaju na istom pojmu koji podrazumeva veštinu imaginacije u stvaranju estetskih objekata čija građa počiva na korektnoj primeni likovnih elemenata i čija kreativna likovna estetika obezbeđuje kulturu sporazumevanja i stvaralački dijalog. U skladu sa tim kontekstom razumljivo je da ona na ovoj smotri poseduju svojstva savremenosti koja se prepoznaju po svom kreativnom iskazu i slobodnoj interpretaciji akta kao figuralne predstave. Primetno je ovde da mnogi autori nisu napustili stroge tradicionalne principe u nastanku dela. Pored njih nesmetano egzistiraju dela čiji duhovni profil i likovni sklop nose bitno dugačija kreativna svojstva i da tako nedvosmisleno pripadaju polju savremene umetnosti. Nije teško zaključiti da je taj razvojni sled tekao i u jednom i u drugom slučaju u skladu sa promenama koje su se dogodile u društvu, a odnosile su se na njegovo socijalno i političko biće. U tom novom ambijentu došlo je do prekomponovanja likovne scene tako što su tradicionalisti ostali u manjini a ovi sa drugačijom profilacijom postali dominantni na likovnoj sceni. Obe opcije su, kako vidimo danas, deo relevantne likovne scene. Teoretičari radikalnih promena, u formalnom iskazu likovnih ostvarenja, usaglasili su proklamovani diskurs da su nova slika, skulptura, grafika (ili digitalna grafika) umetnički predmeti. Te promene su neosporni rezultat nove prakse. Naspram tog stanovišta, druigi teoretičari su se opredelili za tradicionalne stavove o neprikosnovenosti umetnosti prošlih epoha, osporavajući savremenom stvaralaštvu moć da može pouzdano svedočiti o vremenu u kome je nastala i da otuda nema snage da podstiče razvoj duhovne i kreativne budućnosti umetničkih naraštaja. Međutim, u novoj praksi akteri radikalnih tendencija dinamikom svog delovanja osvojili su stvaralački prostor i uspeli da nametnu teoriju o novom estetičkom senzibilitu u kulturi. To novo promišljanje, pažljivo struktuirano u stvaralačkim medijima, steklo je presudnu ulogu u razvoju novog pristupa umetničkom stvaralaštvu. Nove tendencije su ušle u stvaralački život bez mistifikacije stvaralačkog čina. Na scenu je uspešno nastupila direktna umetnost u kojoj jednostavnost slikarskog, vajarskog ili grafičkog i crtačkog izraza i opcija performansa osvajaju kulturnu scenu i postaju umetnički predmet vizuelnog promišljanja i novog umetničkog senzibiliteta. Dualitet između umetničkog dela i umetničkog predmeta se nastvalja i taj odnos je vidljiv. Ta raznolikost stvaralačkih poetika je posebna vrednost ovog Bijenala. Slike, skulpture, grafike, crtež, fotografija kao umetnička dela, a donekle i prošireni mediji, učestvuju u kreativnom dijalogu sa ostvarenjma koja su deklarisana kao umetnički predmeti. Budući da je umetnički predmet izašao iz skuta umetničkog dela, ovde se ne stiče utisak da je umetnost prošlih epoha skrajnuta i potisnuta. Ona, na sreću, nije nestala u duboki zaborav. Zato, ne mali broj dela na našoj smotri, predstavljaju akt tradicionalnim tehnikama i stilskim iskazima. Takva dela nastala danas, ali i ona juče, svedoče o aktuelnoj duhovnoj i stvaralačkoj klimi. Promene koje su proistekle iz shvatanja da je delo samo po sebi estetički predmet, danas je za sve nas, u svim aspektima, i estetički iskaz. To poimanje je teklo zakonomerno (po nekim teoretičarima, od Delakroa) preko impresionizma i postimpresionizma do avangarde, apstrakcije, konstruktivizma, dadaizma, transavangrade, do minimalarta i danas, kada umetnik stvara van svakog stilskog okvira i kanona. U današnjoj fazi savremene umetnosti ovi pravci se transformišu kroz estetiku modernističke provenijencije. U novom svojstvu, zadržavajući svoj formalni okvir, oni postaju neposredno komunikaciono sredstvo između umetnika i njegovog okruženja. Na ovoj smotri ta komunikacija implicira duhovni susret sa stvaralaštvom koje nam omogućava pristup značenjskim slojevima slike, skulpture, crteža, grafike, digitalne grafike, fotografije, proširenih medija, videa… To je susret sa delima koja nedvosmisleno pripadaju duhu ovog vremena. Ona su tradicionalna i moderna ali i savremena. Pripadaju neoavangardi, apstraktnom lirizmu ili ekspresiji, ulaze u ironiju i dosetku, u tajnovitost i nadrealnost ili brutalni realizam. Uvode nas u impresionizam i poentilizam, u poetiku lirskog realizma. Upućuju na estetiku figuralne impresije i poetiku linearne arabeske. Kubistička estetika je prisutna i u tradicionalnom i novom obliku. Pred nama su i dela iskazana u duhu simboličke ekspresije. U korpusu izvesnog broja dela primetan je neonadrealni pristup ali i secesija i, suprotno od njih, estetika minimalizma i konceptualizma. Ovde se, na sreću, manifestuje raznolikost koji se ne udaljava od izvornog smisla umetničke estetike držeći se figurativnosti u opsegu kreativne optike koja doseže do asocijativnog iskaza. Umetnik danas nije izvan recentnih tokova i nije napustio modernističku logiku kao što nije svoju stvaralačku sferu odvojio od svakodnevne životne prakse. U takvom stvarnosnom miljeu on je potvrdio estetički koncept svoje umetničke autonomije. Na ovoj smotri je vidljivo da su mnogi umetnici umerene pristalice redefinicije pojma umetničkog dela. Radikalni stav u savremenoj likovnoj ili vizuelnoj umetnosti prisutan je ovde kao umetnički predmet ali stvaralaštvo ovih autora nije isključilo postojanje umetničkog dela. Ta kategorizacija na primeru ove smotre uspešno koegzistira. Raznovrsni stilski i estetički iskazi, tradicionalno shvatanje umetnosti i umetničkog dela, nedvosmisleno su rezultat umetničkog stvaranja. U aktuelnom stvaralačkom iskazu umetnički predmet je tvorevina nove prakse u savremenoj umetnosti. Različiti umetnički stavovi,  radikalni i oni sa obeležjima tradicionalne kategorizacije danas su jedni naspram drugog kao rezultat realne prakse savremenog stvaralaštva i integralni deo njene duhovnosti i estetike. Njihov dualitet  traje i on je neminovnost.

 

prof. Dragiša Obradović, akad. vajar, profesor univerziteta