Samostalna izložba Florensie Sangiao

,,Ne možes raditi sa pola srca”

 

„Ne možes raditi sa pola srca. Ukoliko se igraš, igraj se do kraja. Da bi bio dobar, moraš biti strastven a da bi bio strastven moraš napustiti stvaran svijet. Kada napuštamo stvaran svijet, ulazimo u svijet ludila. Iz svijeta ludila moraš naučiti kako i da uđeš i da izađeš. Bez ulaska u ludilo nema kreativnosti. Bez kreativnosti postaješ birokrata. Ponavljaš tuđe riječi.“ – Eduardo Pavlovsky

 

Za mene, nužno je da je umjetnost jednostavna i iskrena. Jednostavna i iskrena poput naših osjećanja kada im se prepustimo, bez ograničenja. Tokom mojih putovanja, u potrazi sam za slikama koje inspirišu i pokreću: kratki pogled među ljubavnicima, saučesnički osmijeh između dvoje djece, čak i usamljeni ali neustrašivi hod neke žene, nekuda. Mi ljudi smo sličniji nego što mislimo kada je u pitanju suočavanje sa sopstvenim osjećanjima i to je ono što mi čini da spustim olovku na papir svaki put, sa nadom da ću uspjeti da spasim jedan magični trenutak čovječanstva od svakodnevne rutine. Nadam se da, dok dijelim moj rad, da ću ustvari podijeliti odsjaj tog trenutka koji vas podsjeća na vas, ili na poljubac, na prijatelja i na vašu čovječansku suštinu.

 

Razvila sam ovu liniju nakon mnogo razrađenih detaljnih crteža u kojima sam mogla da razumijem lice, tijelo, oblik, pokret. Za mene, ova linija predstavlja oslobađajući osjećaj da činim manje, osjećaj tišine a, opet, mogućnost da kažem mnogo. Kod boja, mogu da preuzmem rizik, izgubim kontrolu i koristim svoju intuiciju da o sebi govorim u tom specifičnom trenutku u vremenu.

 

Ciklus  „Ne možeš igrati sa pola srca“ čine ilustracije i slike djece, uz intervjue sa djecom iz različitih zemalja i kultura, uz nadu da ću im pružiti priliku da se njihov glas čuje. Iskren i spontani glas djeteta je, po mom mišljenju, poput oaze u našim užurbanim i preokupiranim životima. Glas djeteta  pribižava nas onom, možda, izgubljenom osjećaju strastvene igre. Glas djeteta uvijek govori istinu.

 

Ne možeš se igrati sa pola jer, da bi igrao, treba ti cijelo srce. Ne možes se igrati sa pola srca jer ne možes postati gladijator ili zmaj bez potpunog ulaska u tu beskonačnu igraonicu mašte.

 

Umjetnica

Florencia Sangiao

 

____________________________________________________________________________________________________________________________________

 

“Can´t play halfway”

 

“You can´t play halfway. If you play, you play all the way. To play well you need to be passionate, to be passionate you need to leave the real world.  Leaving the real world is entering the world of madness. From the world of madness you need to learn how to get in and out. Without entering madness there is no creativity. Without creativity you become bureaucratic. You repeat words of other.”  Eduardo Pavlovsky

For me art needs to be simple and honest. As simple and honest as our emotions when we let them be without restrains. While I travel I seek for those images that inspire and move me: a quick glance between lovers, the side smile in complicity of two children, even the lonely but fearless walk of some woman somewhere. We people are more alike than we think when facing feelings and feelings are actually what is putting my pen down every time, with the hope of rescuing some magical human moment from everyday routine. I hope, by sharing my work, to actually share a mirror of that moment that reminds you of yourself, or a kiss, or friend, and overall of your very own human essence.

I have come to develop this line after lots of detailed elaborated drawings were I was able to understand a face, a body, a shape, a movement. This line, for me, is the liberating feeling of doing less, of silence, and yet of being able to tell a lot. Color is where I can take a risk, lose control and use my intuition to speak of myself at that specific time.

“Can´t play halfway” gathers illustrations and paintings of children, together with a number of interviews with kids from different countries and cultures, with the hope of giving them a voice. The honest and spontaneous voice of a child is, in my opinion, like an oasis for our, sometimes, too fast and concerned lives. The voice of a child brings us closer to that, perhaps, lost feeling of playing with passion.  The voice of a child always tells the truth.

You can’t play halfway because in order to play you need all your heart. You can´t play halfway because you can´t become a gladiator or a dragon without stepping in completely into that infinite imaginary playground.

Artist

Florencia Sangiao