Za kasnoantički mozaik koji je otkriven na području Petrovca se pretpostavlja da je nastao sredinom IV vijeka, a primjer je simbioze kasnoantičke i ranohrišćanske umetničke tradicije, te označava i same početke ranohrišćanske umjetnosti na crnogorskom primorju, odnosno južnom dijelu istočne obale Jadrana. Ovaj velelepni mozaik je ukrašavao pod vile rustike („Villa Rustica“) nekog moćnijeg veleposjednika koja se nalazila u neposrednoj blizini puta Epidaurus-Scodra, koji je povezivao Epidaurus sa glavnim gradom tek osamostaljene rimske provincije Prevalis. Sasvim slučajno 1902. godine otkriven je fragment mozaičkog poda manje površine sa poznatom predstavom triju riba sa jednom zajedničkom glavom, koji nažalost do danas nije ostao sačuvan. Ovom prilikom, u neposrednoj blizini mozaika pronađeni su i određeni grobni nalazi (vaza od zelenkastog stakla i nekoliko antičkih novčića), koji su potom izgubljeni, pa je preciznije zaključke u vezi ovog otkrića skoro nemoguće izvoditi. Nešto kasnije, godine 1941, u blizini mjesta gdje je otkriven dio prethodnog mozaika, pronađena je znatno potpunija, veća i bolje očuvana podna dekoracija još jednog prostora iste građevine. Riječ je o mozaiku površine oko 37,5 m2 koji kompoziciono predstavlja jedinstvenu cjelinu pravougaonog oblika, podjeljenu na dvanaest jednakih polja ornamentom u vidu pletenične prepletne trake, dok je cjelokupna pravougaona površina okružena stilizovanom valovitom lozom obrazovanom od ritmički postavljenih pelti. Dvanaest kvadratnih ploča raspoređeno je tako da se po četri nalaze u vertikalnom i po tri u horizontalnom redu. Znatna oštećenja pojedinih polja (osmo i dvanaesto), onemogućuju prepoznavanje motiva koji su bili predstavljeni na njima. U ostalim poljima karakteristično je ponavljanje (ali ne i naizmjenično) određenih istih motiva. Ti motivi su, uglavnom, geometrijskog ili vegetabilnog karaktera. Najčešće su to stilizovane cvjetne predstave krstastih ili osmolistih rozeta, motiv ognjenog točka, motiv četiri krstasta, geometrijski pravilno postavljena lista vinove loze. Istaknuta polihromnost mozaika postignuta je upotrebom šest raznovrsnih kolorističkih tonova kamenih kockica. Rutinska preciznost izrade u tehnici „opus tessellatum“, navodi na pretpostavku da su ga negdje sredinom IV vijeka radili majstori iz kruga salonitske radionice. Međutim, analogija sa rijetkim prikazom kombinacije motiva krstastih pelti i ukrštenih hlebova (Solomonov čvor) upućuje na veze sa Akvilejom i njenom majstorskom radionicom. U pogledu stila na mozaiku je primjetna sklonost majstora ka kitnjastom i izrazito dekorativnom načinu izražavanja uz čestu upotrebu toplih, ružičastih tonova tesela. Istraživanja su pokazala da crno-sive tesele potiču iz Spiča, zelene sa plaže u Bečićima, ružičaste iz Boke, dok su ostale vrste uglavnom lokalne. Topli tonovi ružičastih tesela, kakvi su upotrebljeni na ovom mozaiku, često se sreću i na fragmentovanim ostacima mozaika u okolnim mjestima u Boki (Prevlaka kod Tivta, Risan, crkva Svetog Srđa i Vakha u Podima kod Herceg Novog). Utvrđeno je da se mejdan ovog specifičnog ružičastog kamena i nalazio upravo u Boki, u Đurićima.