U utorak, 16. avgusta 2022. godine, u
21 čas u Spomen-domu „Crvena komuna” u Petrovcu otvorena je izložba
Dijalozi\Dialogues umjetnice Cvetke Hojnik. Izložbu je otvorio mr Dušan Medin,
arheolog i menadžer kulture. Kustoskinja izložbe je Jasmina Lazović.
Dio govora mr Dušana Medina
„Dame i gospodo, uvažena umjetnice, gospođo Hojnik, direktorice, gospođo Đurašković, dragi
prijatelji, poštovaoci i ljubitelji umjetnosti,
Dijelim radost i zahvalnost što sam večeras ovdje i što, posredstvom moći koje umjetnost nosi,
makar na trenutak, zajedno s vama, skrećem misli s nemilih događaja podno Lovćena, koji nas
danima more i koji su nam društvo zavili u crno. U tešku crninu, korotnu i bolnu…
Metaforičnost i simboličnost crne opšte su poznati i, ne samo u našoj kulturi, nerijetko joj se (za
razliku od njene binarne opozicije, čiste i vedre bijele) pripisuju negativni atributi. Ona je vjesnik i
simbol smrti, mraka, noći, sijenke, vradžbina, tužnih događaja, bolesti i boli, trećeg jahača
Apokalipse, „crnih misli”, dana, godina i hronika…
Kažimo sad nešto i o drugačijim značenjima i znamenjima koja crna nosi: crna je ne-boja i
predstavlja odsustvo svjetlosnog spektra, a time i odsustvo svake boje kao takve. Suprotno tome,
ljudskom se oku, pak, čini da je crna, ujedno, i zbir svih postojećih nijansi spektra, koje se,
zajedno smiješane, stapaju u crnu. Tako bi crna mogla postaati i sve-boja.
Crna se, istovremeno, vezuje i za mističnost, magičnost, onostrano. Oličenje je i elegancije,
otmenosti, ozbiljnosti, svedenosti, minimalizma, posebno u oblikovanju prostora, slike ili tekstila,
što svjedočimo i na platnima iza nas. S njom se sve boje energetski i vizuelno dobro uparuju,
posebno ne-boja bijela ili, pak, crvena boja, koja može da simboliše krv, erotiku, ljubav, ali i život.
Bijela i crvena jedine su dvije ne-crne nijanse prisutne na izložbi.
S nama je večeras prisutna i jedna dama crne kose, odjevena u crno, s imenom u nijansi crvenog
– Cvetka Hojnik, cijenjena umjetnica i profesorka iz Slovenije, s bogatim stvaralačkim iskustvom
rada na tekstilu i odjeći, ali i u klasičnoj likovnoj umjetnosti. Njenu kreativnu sintezu
tkanina–slika najbolje ilustruje opus postavljen u našoj petrovačkoj galeriji „Marko Krstov
Gregović“.
U dvijema dvoranama Galerije, do kraja ovog mjeseca, zainteresovani posjetioci imaće priliku da
detaljnije osmostre čak 19 likovnih radova gospođe Hojnik, rađenih nizom kombinovanih
tehnika, na različitim materijalima, višedimenzionalno i u različitim formama – od manjih do
monumentalnih kolažnih kompozicija.
Na rubovima njenih radova smjenjuju se i nadovezuju osnovni geometrijski oblici: kvadrati,
pravougaonici, krugovi i – što je određena novost u odnosu na autorkino pređašnje stvaralaštvo
– oku naročito privlačna krivulja, elipsa.
Radovi su nastajali u godinama za nama, u bolnim, „crnim“ godinama, prožetim strahom,
bolestima, tugom, patnjom, smrću… Stoga bi se moglo pomisliti da je crna rezultanta stanja u
kojem se tada (a dijelom i sada) nalazilo ljudsko društvo (a moguće i autorka). Posebno ako
znamo da se cio likovni ciklus koji je predstavljen naziva „Tamna strana“. Međutim, crna je na
Cvetkinim radovima prisutna znatno duže nego što je pandemija korona virusa prisutna u našim
životima.
Izložene slike karakterišu vizuelna težina i punoća, ali i materijalizovana reljefnost, višeslonojst i
višedimenzionalnost. Na uobičajeno, dvodimenzionalno pravougaono slikarsko platno
integrisani su sitni grumeni pijeska i zbijeni komadi tkanina različitih tekstura, kakvoća i refleksije
(ali i njihove sjene), koje je kreatorka-autorka minuciozno tkala, krojila, filigramski ukrašavala i
oslikavala u crno, tačnije u crne. Poneke je upotrebljene materijale čak reciklirala iliti ponovno
oživljavala.
Gledajući u Cvetina platna čini se kao da svijetle naročitim sjajem, kao da nas, što naizgled može
da zvuči paradoksalno, crna obasjava svojom svjetlošču. I to svjetlošću koja dolazi iz crnog na
crnom. Ta svjetleća crnina koja izranja iz bijelih zidova stvara, ali i zahtjeva tišinu. Tišinu
ljudskog uma i misli, utišanost njegovog tijela i pokreta. Odiše monumentalnošću i vapi da pred
njom zastanemo, da joj se meditativno prepustimo i predamo, da nas uvuče u svoju beskrajnu
čarnu dubinu (jer, crna je beskraj). Tek tada, umjetnošću transformisani i obasjani svjetlošću
crne, možemo da vodimo nove životne dijaloge, za neko bolje danas i, nadajmo se, još bolje
sjutra, u skladu sa nazivom izložbe – „Dijalozi“.
Na koncu, čestitam dragoj autorki, gospođi Cvetki Hojnik, ali i kustoskinji ove izložbe, koleginici
Jasmini Lazović, te, naravno, organizatoru JU Muzeji i galerije Budve, na izuzetnoj umjetničkoj
postavci! Sa željom da o njoj vodimo dijaloge, kako sa drugima, tako i sa sobom, proglašavam
izložbu „Dijalozi“ otvorenom! ”
Izložba će biti otvorena do 28. avgusta 2022. godine.