Stefan Mitrov Ljubiša (1822–1878)  je rođen u Budvi, posljednjeg dana februara 1824, kako je napisao u svom „Životopisuˮ. Taj datum doskoro nije osporavan, međutim, prema podacima iz izvještaja Niže osnovne škole u Budvi, rođen je 6. marta 1822. godine. U periodu od 1832. do 1841. godine, završio je tri razreda osnovne škole sa odličnim uspjehom. Razlog ovako prolongiranog školovanja leži u činjenici da je Ljubiša već sa dvanaest godina (1834) počeo da radi kao pripravnik u budvanskoj Općini, gdje je radio do 1870. godine kada je izabran za predsjednika Dalmatinskog sabora, i shodno tome se preselio u Zadar. Ljubiša je obavljao razne funkcije u tadašnjoj budvanskoj lokalnoj upravi: pisar-pripravnik, opštinski sekretar, načelnik Upraviteljstva.

Ljubišino političko angažovanje počinje na čuvenoj Bokeškoj skupštini održanoj 13. juna 1848. godine u Prčnju. U tada održanom govoru pred izabranicima cijele Boke iznosi svoj politički program za čije ostvarenje će se boriti cijelog života. Njegova politička borba temeljila se na borbi za ravnopravnost jezika, za uvođenje narodnog jezika u škole, administraciju i sudstvo, ravnopravnost vjeroispovjesti i ekonomski razvoj i prosperitet Boke i Dalmacije. Godine 1861. bokeljske opštine ga biraju za svog poslanika u Dalmatinskom saboru. Te iste godine, od strane Sabora je izabran za predstavnika u Carevinskom vijeću u Beču čime počinje njegova karijera poslanika duga sedamnaest godina.

Svoj prvi rad, istorijsko-etnografski spis „Opštestvo Paštrovsko u okružju Kotorskomˮ, objavio je 1845. godine u „Srpsko-dalmatinskom magazinuˮ. Godine 1866. objavio je svoje jedino poetsko djelo, epsku pjesmu u desetercu „Boj na Visuˮ. Dvije zbirke pripovjedaka „Pripovijesti crnogorske i primorskeˮ i „Pričanja Vuka Dojčevićaˮ, koje je napisao u zadnjoj deceniji života, djela su kojima je ostavio neizbrisiv trag u našoj književnosti.