Manastir Rustovo je podignut je na zaravni iznad Svetog Stefana, u istoimenom selu, tri kilometara uzbrdo od manastira Praskvica. Posvećen je Uspenju Presvete Bogorodice.
Manastirska crkva u Rustovu posvećena je Uspenju Presvete Bogorodice, a datira iz XIV vijeka. Pretpostavlja se da je podignuta na mjestu stradanja 1400 Paštrovića koje je ugarski kralj Ljudevit, godine 1378, na prevaru pobio. Naime Paštrovići su na poziv ugarskog kralja, u grupama, dolazili na Goli Vrh, gdje ih je ubijala ugarska vojska radi kazne i osvete što su ratovali na strani Mletačke Republike u borbi za Kotor 1378. godine. Ovaj krvavi događaj, koji se desio u XIV vijeku, Stefan Mitrov Ljubiša opisuje u svojim „Pripovjestima“: „Kada je godine 1343. Ludovik, kralj ugarski, posjekao na vjeru hiljadu i četiri stotine Paštrovića za Golijem vrhom Trmanom, tek da im se osveti s toga što su pomogli Mlečiće da Ugrima osvoje grad Kotor, na toj krvavoj sjeci palo je obezglavljeno sto i dvadeset Ljubiša. I danas priča narod da se ljuto oboljeli Ludovik nije mogao s dušom rastaviti, dok mu nijesu Paštrovići poslali u Stolni Beograd od svakog plemena po jednog čovjeka da ga oproste“.
Predanje dalje navodi da je polovina stradalnika sahranjena oko crkve Svete Bogorodice u Rustovu, a druga polovina ispred crkve Svetog Đorđa u Donjoj Mrtvici, takođe u Paštrovićima. Poveće groblje sa monolitnim pločama potvrđuje ovo predanje, a naročito kosti stradalnika koje su otkrivene prilikom obnove crkve i izgradnje konaka.
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice predstavlja građevinu srednjih dimenzija sa polukružnom apsidom na istočnoj i trodjelnim zvonikom „na preslicu“ na zapadnoj strani. Građena je tesanicima ređanim u pravilne redove. Po jedan omanji prozor nalazi se na apsidi, kao i na južnoj i sjevernoj strani. Pročelje crkve ukrašava jednostavno izvedena rozeta ugrađena neposredno ispod zvonika. Neposredno iznad portala nalazi polukružna luneta ispunjena mozaikom sa predstavom Bogorodice sa Hristom rađenim u novije vrijeme. Istorijski izvori nam otkrivaju da je crkva stradala u zemljotresu 1667. godine, te da je obnovljena 1683. brojnim prilozima Paštrovića koji su radili u Carigradu. Stradala je i u zemljotresu 1979. godine. Poslije zemljotresa, crkva je obnovljena, a u novije vrijeme sagrađeni su oko nje i konaci, tako da je manastir od 2003. ponovo oživio.
Unutrašnjost crkve ukrašava ikonostasna pregrada sa ikonama koje je devedesetih godina prošlog vijeka uradila akademska slikarka i konzervatorka, prof. Nataša Đurović. Ovoj svetinji pripada i skit Svete Matrone koji je manastiru poklonila ruska crkva.