Sinoć je u Modernoj galeriji “Jovo Ivanović” otvorena izložba  skulptura i instalacija pod nazivom „Perspektiva“ umjetnice Mari Terauchi. Kustoskinja izložbe je mr Jasmina Lazović, a izložbu je zvanično otvorila istoričarka umjetnosti Ana Ivanović.

Na samom početku, publici se predstavio ruski pijanista Aleksandar Starkov, koji je odsvirao improvizaciju iz barkonog plesa, nakom čega se obratila Itana Lalović ispred JU Muzeji i galerije Budve, koja je prisutne upoznala sa biografijom umjetnice: „Mari Terauči rođena je u Tokiju, Japan, 1965. godine. Nakon završetka magistarskih studija umjetnosti na Chelsea College of Art u Velikoj Britaniji, počinje da radi kao umjetnica u Evropi. Trenutno živi u Njemačkoj. Svoje radove je izlagala u inostranstvu – u Evropi, SAD-u i Aziji. Terauči uglavnom stvara skulpture, instalacije, a ponekad i multimedijalne predmete. Za ovu izložbu, koja nosi naziv „Perspektiva”, Terauči prikazuje novije i starije radove iz serije „Perspektiva” koji se bave ovom temom. Terauči pokušava da sa analitičkog aspekta prikaže posmatranje predmeta u zavisnosti od perspektive, poput perspektive u fotografiji (2D slika) koja se transformiše u skulpturu (3D slika). Perspektiva se uglavnom ispoljava kontrastima koji se odnose na veličinu i proporcije. Poslednji rad iz ove serije nosi naziv „David” (2019). Mikelanđelova statua „David” ima neobično veliku glavu. Smatra se da je glava uvećana zbog činjenice da se „David” posmatra odozdo. Teraučijeva namjera je suprotna od Mikelanđelove. Umanjivanjem djelova tijela od stopala prema glavi, Terauči naglašava visinu. Dobitnica je mnogih nagrada medju kojima su Nagrada grada „QUINTO DI TREVISO“, Italija, 2018, „Pohvala za skulpturu“, IV Međunarodno bijenale akta – „Marko Krstov Gregović” Crna Gora, i 2015. Nagrada „Artnobel“ Incubarte 7, Španija.”

Nakon toga je istoričarka umjetnosti Ana Ivanović otvorila izložbu: „Kada govorimo o perspektivi, nužno je da imamo u vidu značenjsku višeslojnost samog pojma i njegove upotrebe. Perspektiva je kroz istoriju – od renesanse do danas – od tehničkih zakonitosti konstruisanja slika polako poprimala karakter metafore za subjektivnost. Ovakva transformacija dovela je do toga da danas perspektivu, s jedne strane, razumevamo kao tehničko sredstvo i nešto što je imanentno slikama, dok je s druge sagledavamo kao stanovište, ugao posmatranja, poziciju mišljenja i refleksije. Kolokvijalno rečeno, ona u tehničkom smislu podrazumeva i neki red, pravilo, uređenu, normiranu sliku, ali i sliku u smislu predstava. A kada dođe do preispitivanja vrednosnih pravila i njihovog odbacivanja, onda možemo govoriti o kreativnom činu pobune, što je proces koji je započeo s Modernom i do danas poprimio neočekivane razmere. Sve navedeno možemo sagledati kroz izložbu skulptura, instalacija i fotografija multimedijalne umetnice Mari Terauči koja se u svom radu poigrava perspektivom kao tehničkim sredstvom, a posledično postavlja pitanje na koji način se menja percepcija posmatrača. Ako perspektiva služi da se trodimenzionalni oblici i dubina prostora „ožive” na dvodimenzionalnoj površini, umetnica radi suprotno – koristeći se iskustvima fotografije i njenim alatima za suptilnu manipulaciju slike kao što je distorzija ili korekcija perspektive – oblike s dvodimenzionalne ravni prevodi u trodimenzionalni prostor stvarajući skulpture s naglašenim onim fomama koje bi po određenoj normi bile najbliže oku posmatrača. Međutim, kako je reč upravo o trodimenzionnalnim objektima, od kojih je većina postavljena na podu, posmatrač je taj koji bira s koje pozicije će ih posmatrati, krećući se oko njih. Na taj način se pravila, ali i karakter perspektive relativizuju do tačke kada postajemo nesigurni koji je ugao posmatranja pravi i da li tako nešto uopšte postoji. Dela pod zbirnim nazivom Tu i tamo, koja predstavljaju kombinaciju ciklusa Perspektive i Paralelni svet uvode još jednu ravan čitanja pojma perspektive. Naime, kutije sa sićušnim otvorom kroz koji posmatrač može gledati određene scene iz svakodnevnog života predstavljaju, moguće, umetnicinu reinterpretaciju ideje renesansnog gledanja kroz prozor, a posebno u vezi s proučavanjem linearne perspektive, kao načina na koji se svet vidi onakvim kakav jeste. Ili kakvim ga vidimo kroz okular kamere da jeste, ili kakvim ga vidimo kada nesvesno učitavamo sebe u to gledanje.”

 

Izložba će biti otvorena za posjetioce do 15. oktobra.