U organizaciji JU Muzeji i galerije Budve u petak, 20. juna 2025. godine, sa početkom u 20 časova, u Modernoj galeriji „Jovo Ivanovićˮ u Budvi otvorena je godišnja završna izložba studentkinja i studenata Fakulteta vizuelnih umjetnosti Univerziteta „Mediteranˮ iz Podgorice.

Izložba okuplja radove studenata svih godina i modula — od grafičkog dizajna, ilustracije, fotografije, dizajna scene i enterijera, do digitalne umjetnosti, animacije, video i novih medija, likovne umjetnosti i dizajna zvuka.

Inspirisana djelom „Grobnica za Borisa Davidovičaˮ Danila Kiša, povodom 90 godina od njegovog rođenja, izložba problematizuje lične, umjetničke i društvene veze stvaranja kroz individualne izraze mladih autora i autorica. Riječ je o multimedijalnoj postavci koja prikazuje bogatstvo izraza, dubinu ličnih preokupacija i širinu estetskih i društvenih referenci nove generacije stvaralaca.

Izložbu organizuju JU Muzeji i galerije Budve – Moderna galerija „Jovo Ivanovićˮ, uz kustoškinje Vasilisu Gagović  i Danku Mitrović, koja je bila i moderatorka večeri.

Na otvaranju izložbe se obratila dekanka FVU Marija Džoganović, zatim studentkinja četvrte godine Jovana Jovanović i na kraju istoričarka umjetnosti Sandra Despotović, koja je i zvanično otvorila izložbu.

 

Govor Marije Džoganović:

Fakultet vizuelnih umjetnosti je mjesto umjetničkog nadmetanja u više polja kreativnih industrija: grafički dizajn, ilustracija,fotografija, dizajn scene i enterijera, digitalna umjetnost i animacija, video i novi mediji, likovna umjetnost i dizajn zvuka. Kroz dva ciklusa studija, osnovne i master studije Fakultet pruža studentima priliku da usvoje znanja i vještine, te da steknu kompetencije iz oblasti klasičnih i savremenih umjetničkih disciplina. Nastavni planovi i programi predstavljaju simbiozu umjetnosti, nauke i IT tehnologija. Na Fakultetu se izučava grupa predmeta iz polja menadžmenta u kulturi koji studente upoznaju sa kulturnom politikom, strateškim i projektnim menadžmentom  i preduzetništvom u umjetnosti. Kod studenata se posebno gaji kultura poštovanja sopstvene i tuđe intelektualne svojine.

Govor Jovane Jovanović:

Dobro veče i hvala što ste ovdje s nama.

 Večerašnja godišnja izložba studenata FVU predstavlja različite radove — fotografije, ilustracije, skulpture, digitalnu umjetnost, eksperimente. Iza svakog stoji jedan student, sa pitanjima, pokušajima, istraživanjima, svojim izrazom. Lično, moj rad na ovogodišnjoj izložbi najviše se oslanja na fotografiju ali ne onoj koja dokumentuje svijet već trag ideje koja nastaje. Istina, ako postoji, ostaje neuhvatljiva u pokretu. To je granica daleko od neznanja ali još uvijek na korak do spoznaje, prostor u kojem se forme kolebaju i rasplinjuju. Ako bismo istinu spoznali do kraja, šta bi preostalo umjetnosti? zato mi je važno da ono što izlažem ostane otvoreno za čitanje, više nego zatvoreno u značenju. Kao studenti Fakulteta vizuelnih umjetnosti, imali smo prostor da istražujemo, da pogriješimo, da mijenjamo pravac. Zahvaljujem profesorima i mentorima koji su nas podsticali da pronađemo sopstveni izraz, Posebno mi znači to što sam, zahvaljujući ovom Fakultetu, imala priliku da u samo jednoj studijskoj godini  učestvujem na tri izložbe — od kojih je jedna bila i međunarodna. To nije samo prilika da se rad vidi, već da se student osjeti kao dio šireg umjetničkog svijeta. I to je neprocjenjivo.

Ova izložba je rezultat kolektivnog rada, raznolikih senzibiliteta i pogleda. I zato vam, u ime svih nas zahvaljujem na podršci.

 Govor Sandre Despotović:

Zagonetne veze (našeg zajedničkog) stvaranja

Izložba studentkinja i studenata Fakulteta Vizuelnih umjetnosti ,,Zagonetne veze stvaranja”, koje/i kroz osam profilišućih modula pronalaze i biraju svoj preferencijalni način stvaranja. Svojim izborom i ovom izložbom oni/e počinju da kristališu svoju umjetničku putanju. Skup ovako raznorodnih radova je amalgamacija jednog izraza individualnosti i mladosti, samoistraživanja i samospoznaje; njihovih preokupacija i briga, favorita iz pop kulture, ljubavi i uzora iz književnosti, istorije i umjetnosti. Naslov same izložbe je povezan sa poglavljem u prvoj pripovijeci ,,Grobnica za Borisa Davidoviča: sedam poglavlja naše zajedničke povesti“, knjige novela našeg književnog velikana, briljantnog i neponovljivog Danila Kiša. Glavni likovi svih sedam novela, koji figuriraju ovim djelom su u većini revolucinari/ke čiji se život završava tragično. U likovnom i fotografskom aspektu primjećuje zajednička istorija, ta zajednička zagonetna spona, crvena traka u čeljustima jedne skulpture, nam mogućno ukazuje i na problem cenzure u totalitarnim društvima, ali i auto-cenzuru umjetnika/ce spučene u takvom okruženju i okolnostima. Skulptura sačinjena od selotejpa, koja pravi siluetu gdje bi tijelo žrtve takvog društva trebalo biti, iscijepani djelovi knjige ,,Čun u svemiru“ Gojka Dapčevića podsjećaju da ako ,,zapisi i ne gore“, oni svakako mogu biti uništeni, ali da i krik u obličju skulpture zapostavljene književnosti nas u svakom slučaju opominje i poziva i tim pozivom i obavezuje na odgovor, a kroz crno bijeli magloviti svijet rešetki, sjena i bodljikave žice fotografije govore anti-totalitarnim Kišovim jezikom. Ono što nas sve može obodriti u našoj zajedničkoj potrazi za autentičnošću u svakom aspektu stvaranja je širina i dubina uticaja koji inspirišu stvaralaštvo ove talentovane mladosti. Od čudovišta iz japanskog folklora, strahotnog drveta koje proždire svoje žrtve; nećemo se prevariti ako se tu pridružimo japanskoj kulturi u zajedničkoj zebnji od nameta istorije i tradicije sve do vampira iz pop kulture, stikera, animacije, sve do nadrealističkih crteža i plakata i magritovskog plavog neba, njihovo stvaralaštvo je asocijativno i snažno utemeljeno u istoriji umjetnosti i pop kulturi ali ni u kojem slučaju derivativno. Lista uticaja i referenci je duga i bogata i pokazuje ne samo dobru obrazovnu podlogu umjetnika i umjetnica već i širinu njihovih ličnih interesa i senzibiliteta, a vrlo je lako i uočiti i anti-institucionalnu i anti-status quo tezu koja prožima većinu radova koje možemo i vidjeti i čuti u ovoj grupi stvaralaca i stvarateljki. Takvo promišljanje i kreacija je ,,vještački raj“ (kako je Kiš nazivao čin pisanja i kratkog života u njemu), i ti portali efebskih umjetnih(čkih) rajeva i krikova nas mogu obgliti i okrijepiti, obradovati i dodatno potaknuti da unaprijed i nestrpljivo iščekujemo neko njihovo novo zajedničko i/ili individualno nadahnuto izlaganje.