More

14/08/2023 to 30/08/2023

Moderna galerija „Jovo Ivanović”

Cara Dušana 19, Stari grad, Budva

033 452 380

Tekst iz kataloga:
POETSKE IMPRESIJE ŽAN PJER TANGIJA

„Stvaralački duh jednog od najznačajnijih francuskih savremenih umjetnika, Žan Pjera Tangija, utemeljen je na fenomenologiji vizuelne percepcije, gdje osobenim senzibilitetom transformiše iskustveni doživljaj prostora, najčešće urbanog pejzaža, u autonomni svijet slike u koji neposredno unosi kako svoje znakovne psihološke atribute, tako i filozofska bašlarovska promišljanja uslovljena, između ostalog, i svojim širokim obrazovanjem. Brojna putovanja i utisci koje je odnosio sa sobom od jednog do drugog kraja svijeta, od Italije (posebno Venecije) do Turske, Maroka, Indije, Brazila, Kanade i ostalih zemalja, budili su u njegovom biću duboke
impresije koje je majstorstvom rijetkog umjetničkog dara uspio da transponuje u vizuelni prikaz, na grafičkim listovima (najčešće akvatinta i suva igla) kao tehnički najpogodnijim da preko odnosa forme i boje, iznese sadržinski trag sopstvenog, intimnog duhovnog doživljaja određenog specifičnog geografskog prostora koji se kao početni impuls rasplinjava i, opet, ponovo sažima svodeći se na apstraktni asocijativni geometrizovani obris, učvršćen linijom koja diktira kompoziciju i ritam u slici. Pored istančanog crteža gdje se katkada sagledava nestajanje u prostornim prostranstvima („Venecijanski žamor I”, „Venecija: tema je izgovor…” i dr.), Tangi,
u određenim ciklusima, naročito istražuje odnos linije i boje akcentujući ih višeslojno, u planovima, te ispitujući nihov fenomen po sebi, njihova simbolička ili asocijativna značenja („Plave kapije”, „Ponton”, „Crvena laguna”, „Suze lagune” i dr.). Apstraktne forme izazvane instinktivnim promišljanjem praćenim duboko proživljenim impresijama, ili, emocijama, koje se, upravo, u trenutku bude iz sjećanja, ritmično komponujući zasebne svjetove prepune različitih arhetipskih asocijacija („Zmaj”, „Let”, „Deo Anđela I”, „Deo Anđela II”, i dr.). Raznovrsnim tonskim efektima boje, umjetnik, često, u prvom planu, suprostavlja ekspresivno nanesenu crnu, uspijevajući da, na rijetko inventivan način, izrazi simbiotičke efekte prostora koja ga okružuje sa onim što u momentu osjeća u nepreglednoj dubini svoje duše. On, istovremeno, oživljavajući sjećanje na karakteristiku određenog geografskog prostora, i suzbija i oslobađa zvučnu energiju, kojom nas asocijativno uvodi u nove tajnovite i preobražene prostore samosvojnog i unikatnog svijeta slike, koji grafičkim umnožavanjem postaje svijet bezgranične, nezaustavljive, multiplikacione makro-mikro kosmičke datosti. Jer, kako uviđamo, svaka Tangijeva slika, kao živi organizam, konstantno ispituje, traga i otvara nove horizonte ka daljim istraživanjima odnosa boje i linije, simbola i značenja, realnog i imaginarnog u prostoru i vremenu, uvodeći nas u sasvim nove, druge i drugačije relacije imanentne paralelnom autonomnom prostoru slike, gdje sloboda izraza izranja kao utemeljeni postulat njegove likovne poetike u kome osjećaji i lirski senzibilitet odnose primat…”

mr Lucija Đurašković, istoričar umjetnosti