More
18/06/2022 to 20/07/2022
Moderna galerija „Jovo Ivanović”
Cara Dušana 19, Stari grad, Budva
033 452 380
„U vizuelnoj kulturi, skulptura predstavlja posebnu umjetničku vrstu u kojoj se prepliću
i opipljivi realni, i imaginarni parametri čiju suštinu čine masa ili volumen koji podrazumjeva
određeni materijal, prostor i sadržaj snažno prepleteni u jedinstvenu neraskidivu nit. U
formalno-značenjskom smislu ona odražava emancipaciju oblika od amorfnosti u oblikovno
stanje definisano umjetničkim stvaranjem koncentrisanim na mnoštvo temeljnjih pitanja o biću,
emociji, svjesnosti, vremenu, životu, ljubavi, lijepom, vječnom, prolaznom, nestajanju i
ponovnom preobraženom nastajanju, kao i, nadasve, pitanje o smislu postojanja i odnosu sa
Božanskom, tajnovitom tvorevinom u nama i izvan nas.
I upravo, prolazeći „putem emocija” kroz izložbu skulptura Nikole Smilkova, kao da se
vraćamo sebi, svom unutarnjem biću, svojoj božanskoj klici koja nam daje smisao, a samim tim
i osmišljava postojanje. Smilkov, svoje umjetničko djelo, kao da je, od samih svojih početaka,
tajanstvenim nitima vezao za kultni odnos prema ljudskoj figuri, posebno ženskoj, kao centru
mikrokosmičkih dešavanja. Za njegov stvaralačko-kreativni impuls, figura predstavlja, kako
intuiranje smisla jednog realno datog oblika, tako i osobenu zagonetku određene materijalne
tajanstvenosti kroz koju emaniraju iracionalne dimenzije umjetničkog, koje podrazumijeva i
likovno, i psihološko, i duhovno uz osmišljenje bitne dimenzije arhetipskog. Svedena, kubistički
pojednostavljena, u diskursu minimalizma, precizno oblikovana forma, odaje, kroz prizmu
likovnog, neobično važne, suštinske oznake značenjskog u samom svom sadržaju. Predstavljeni
ženski likovi/aktovi, kod kojih nagost ostaje potisnuta pred uplivom izkaza različitih
emocionalnih stanja konkretiziranih stavom ili pokretom, ukazuju na univerzalan simbol
ženskog principa koji ozaruje mirnoćom, toplinom, nježnošću, ali i snagom, te i iznutra i spolja
čini energetsku okosnicu bez koje se ne može; čini uzdah bez kojeg ne bi bilo izdaha. I ne
slučajno, realizovane u materijalu kakav je bronza, materijalu duboke simbolike, to je arhetipski
simbol ženskog principa koji zrači taktilnom prefinjenošću, mogućom asocijacijom na Veliku
majku, na izvor sveg života, princip ispunjenosti bilo da je riječ o tuzi ili radosti, prastaro dijete
vremena, suveren svih duhovnih stvari, simbol svih stanja kosmičkog života, slobode i
ujedinjenja svih elemenata, i zemaljskih i nebeskih (pognutost ili uzdignutost), osjećajnosti srca
(trouglasta forma tijela) i mudrosti uma (četvrtasta forma glave) koji pokreću čitav univerzum i
sadrže ga unutar sebe („Iščekivanje”, „Maštanje”, „Na kraju”, „Sećanje”, „Let uma”). Zato se
kompletna izložba Nikole Smilkova može posmatrati i kao izraz jedinstva cjelovitosti, na što
nam u malom, a opet velikom, ukazuje na pr. skulptura „Humano srce“. I navedimo A. Marloa:
Ma koliko umetnost bila mnogoznačna i iscepkana … u odnosu na kosmos, ona predstavlja
jedinstvo.
U većini slučajeva, predstavljeni nam radovi zrače utiskom upada u neki drugačiji,
mističnan i nepoznat svjet, svijet usmjeren ka pokušaju otvaranja moguće novih prostora
likovnosti, koji, već odavno, nije samo likovnost po sebi, već likovnost koja angažovano
ukazuje i pokreće, svjesni da danas „umjetničko djelo ne znači ono što predstavlja, već
predstavlja ono što znači”. Zato, ove skulpture – ti skroviti, tajnoviti svjetovi pored vizuelne i
taktilne privlačnosti, emaniraju i neku omamljujuće smirujuću i neprolaznu emocionalnu
toplinu.
Izbjegavajući direktne uzore i osamljujući se, Nikola Smilkov konstantno teži ka
ostvarenju svoje autentične i krajnje individualne umjetničke ravni u iskazivanju onog
univerzalnog (iako, pokatkad, tajnovito skrivenog), u postojanju svakog bića, čime je obezbjedio
sasvim poseban položaj u savremenoj umjetnosti skulpture danas”.
istoričarka umjetnosti mr Lucije Đurašković, direktorica JU „Muzeji i galerije Budve”