More

15/08/2023 to 28/08/2023

Spomen dom „Crvena komuna”

Obala 111, Petrovac

+382 33 402 877

Dio teksta iz kataloga:

„…Izložba je koncipirana kao prostorna instalacija koja posmatrače uvlači u prostor čistilišta, kao fazu kroz koju svaki čovjek mora proći bar jednom u životu, a neki iz njega nikada ne izađu. Umjetnice dovode u korelaciju unutrašnje-duhovno i spoljašnje-materijalno čišćenje. Ljudi u jednoj fazi duhovnog napretka imaju potrebu da čiste kako spoljašljnost tako i unutrašnjost. Pitanje je šta dolazi prvo? Da li je potrebno krenuti od spoljašnjosti-materijalnog svijeta i ići ka unutrašnjem-duhovnom svijetu? Ili duhovno čišćenje inicira
potrebu za čišćenjem materijalnog svijeta? Instalaciju čine predmeti iz materijalnog svijeta koji su, prije svega, izabrani da budu vraćeni u novi život. Ploče i ogledalo pričaju priču o unutrašnjem čišćenju. Ploče su zakačene za 7 niti koje simbolizuju sedam slojeva čistilišta. Umjetnica Katarina Laković postavlja ploče na nitima u poseban raspored po načelu unutrašnje nužnosti. Publika
je pozvana da mijenja raspored ploča na nitima po sopstvenom nahođenju. Ploče nose naziv 7, sprejevi su 17 a ogledalo je 21. Ovi brojevi imaju određenu simboliku u životu umjetnice. Drugi predmeti koji čine instalaciju su ustvari otpad sakupljan godinama. Ovaj otpad je ambalaža proizvoda koji izazivaju zavisnost. Sakupljanje ovog otpada je započelo kao podsvjesno idealizovanje sadržaja datih predmeta, bez ideje da se napravi umjetničko djelo. Nagomilavanjem objekata dolazi se do ideje da oni imaju sopstveni život koji je neophodno podijeliti sa publikom. Jedni su bočice sprejeva za nos koji su pravljeni kao „lijek“ a drugi su kutije cigareta koje su otrov, koje pušači koriste kao „lijek” za anksioznost, stres, nesigurnost, tremu i slično. Ovi objekti su predmeti želje za korisnike, i ne samo želje već i prijeke potrebe. Sve objekte su umjetnice koristile mnogo puta i svakodnevno, tako da je svaki od bezličnih objekata korišćenjem postao bitan i poseban, do nivoa idolizacije objekta kao simbola slobode, nešto neophodno bez čega život nema kvalitet, nasušna potreba, preča nego hrana…”

Autori Marija Džoganović i Katarina Laković