Izložba slika Miomira Miša Vemića

Konji su oduvijek bili važni ljudima. Obavljali su brojne uloge koje su im bile zadate. Pratili su čovjeka u stopu. Mitovi i epske pjesme su pune priča o čudnovatim konjima. Brojni crteži u pećinama od strane praistorijskih ljudi sugerišu na vrijednost i ulogu koju su konji imali.

Ovaj drevni saputnik je oduvijek plijenio pažnjom, što zbog svoje gracioznosti što zbog silovitosti.

Mišo je virtuoz koji slika ljepotu i ružnoću, ruši tabue i gradi iz temelja jedan nevjerovatan prikaz borbe dobra i zla, očaja i nade. Taj vrtlog osjećanja je istaknut na svakoj njegovoj  slici.

Jaki ekspresivni potezi puni odlučnosti, boje prigušene, nema pozadine samo glavna figura – konj.

***

 

Takata takata takata

Takata takata takata

 

Veličanstveno biće se uspe na zadnje noge. Zanjišti.

Kao što četiri demonska konja nose jahače apokalipse, tako i Vemićevi nose neljude, zvjeri, nemani, demone unakažene, razgolićene.

Te oči Vas gledaju u dušu. Kao da traže tragove Vaših nedjela, Vaših grijeha. Oči koje Vas ogole i bace na koljena.

 

Takata takata takata

Takata takata takata

 

Drugi konj, grandiozan i lijep nosi u sebi milost i nadu, a na sebi radost, smijeh, ljepotu bilo ljudi, bilo drugih životinja.

***

Dva motiva, tuga i sreća, dobro i loše, se od početka vremena sučeljavaju. Jedan drugog ne mogu pobijediti niti nadići. Ne mogu zajedno, ne mogu odvojeno.

Tako Vam Miomir otvara dušu. Daje Vam sve od sebe, viče iz dubine svoga bogatog unutrašnjeg svijeta, da li čujete?

Daje Vam istinu o životu, i mudrost o življenju.

 

Sarabela Drljan

 

 

 

 

Konj… plemenita životinja, simbol moći, snage, slobode…  omiljeni motiv i nadahnuće mnogobrojnih pjesnika i slikara, osnovni je motiv na slikama Miomira – Miša Vemića.

Način na koji nam slikar predstavlja viđenje i proživljavanje života, sva svoja stanja i momente mogu se osjetiti upravo na slikama… emocija i strast, osnovni pokretač. Nekada cijelo tijelo izvijeno u trzaju, iskoraku, čak i pod jačinom tereta koji nosi na leđima ne odustaje, udara kopitama, što je veća jačina tereta, jača bol, ali i borba, snaga, energija… bez ijedne naznake za mogućnošću da se odustane ili da se preda. Vemić kao vrstan slikar intenzitetom i kontrastima boja, od tamne, skoro crne do svijetlobijele, vješto jakom ekspresijom oslikava tijela životinja, lice je primarno i dat je akcenat na oči, u kojima vidimo snagu i jačinu svega proživljenog, životnu borbu i teret koji mora da se iznese, onaj vidljiv kao i onaj unutrašnji, vječitu borbu onog demonskog i iskonskog u nama samima. Na virtuozno oslikanim glavama ovih životinja, otvorenih vilica, raširenih nozdrva i iskolačenih očiju, sami osjećaj, ali i uznemirenost je jača.

Dugi niz godina Vemić nam upravo kroz oslikana tijela i glave konja prikazuje svoje emocije… iskreno, snažno… istrajte, doživite, ne odustajte…

 

                                                                                                                                               Tanja Jovetić